Svaki poduzetnik, da bi donio ispravnu odluku za svoje poduzeće mora imati jasnu sliku o financijskom stanju i financijskom prometu. Razumijevanje financijskih izvještaja poduzeća ključno je za nadzor resursa svake tvrtke, za procjenu učinaka poslovnih aktivnosti, te donošenje optimalnih poslovnih odluka.
Financijski izvještaji su „proizvod“ financijskog računovodstva te se primjenjuju u skladu s Međunarodnim i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja. Korisnici financijskih izvještaja su menadžment, zaposlenici, vlasnici, investitori, kreditori, revizori, poslovni partneri i drugi. Bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku te bilješke uz financijske izvještaje jedni su od osnovnih financijskih izvještaja.
Bilanca je sustavan pregled imovine, obveza i kapitala na određeni dan te prikazuje financijsku situaciju poduzeća. Svaka bilanca ima aktivu (imovina) te pasivu (izvori imovine). Prema kriteriju likvidnosti imovina se dijeli na dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu. Dugotrajna imovina je imovina koja će se pretvoriti u novac u razdoblju dužem od jedne godine, odnosno koja se neće utrošiti u jednom poslovnom ciklusu, a kratkotrajna imovina je imovina koja će se pretvoriti u novac u razdoblju kraćem od jedne godine. Izvori imovine prikazuju na koji način se imovina poduzeća financira, a postoje vlastiti i tuđi izvori financiranja.
Račun dobiti i gubitka ukazuje na uspješnost poslovanja te prikazuje prihode, rashode i rezultat poslovanja u određenom razdoblju. Postoje dvije metode sastavljanja računa dobiti i gubitka, razlikuju se u iskazivanju troškova, ali oba dvije daju isti rezultat. Jedna od njih je metoda prirodnih vrsta troškova, a druga metoda prodanih učinaka gdje se troškovi raščlanjuju prema funkcijama.
Izvještaj o novčanom toku prikazuje primitke i izdatke novca i novčanih ekvivalenata tijekom određenog razdoblja. Aktivnosti u novčanom toku se kvalificiraju na poslovne, investicijske i financijske, a izvještaj se može pripremiti direktnom i indirektnom metodom. Pri korištenju direktne metode specificiraju se sve stavke novčanih primitaka, a odbijaju stavke novčanih izdataka, dok se kod indirektne metode ne prikazuju posebno stavke primitaka i izdataka već se prikazuje novac osiguran od operativnih aktivnosti u obliku neto dobiti.
Bilješke uz financijske izvještaje služe za detaljnu razradu pojedinih stavki iz financijskih izvještaja. Financijski izvještaji se analiziraju pomoću horizontalne i vertikalne analize i izračunom financijskih pokazatelja. Horizontalna analiza financijskih izvještaja prati promjene vrijednosti pozicija financijskih izvještaja tijekom više obračunskih razdoblja. Vertikalnom analizom se kod bilance pojedine pozicije prikazuju kao postotni udjeli ukupne vrijednosti aktive odnosno pasive, dok kod analize računa dobiti i gubitka vrijednost ukupnih prihoda postaje baza usporedbe.
Sadržaj materijala isključiva je odgovornost društva Poslovni biro PBIRO d.o.o.
Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Zajedno do fondova EU!
Više o EU fondovima saznajte na www.strukturnifondovi.hr
